2020

Trideseti je i još mi je 5 godina do tridesete. I već su otpisana prošlost, kao i ove prethodne petice. Nije mi do njih, do ove mi je. Do ove koja je već od trećeg januara krenula nizbrdo račvajući hiljadu nekakvih stranputica i stvarajući puno puno padova i provalija. Do ove u kojoj sam ostavila…

Nastavi čitanje →

Nemanje

Koza mi je mokra, Natopljena nekim proslim suzama Rasporena, u neuspjelom pokusaju Da izvadim staro korijenje Ljubavi od koje si otisao. Ostatke sto si ostavio za sobom Kao neki amanet na nas, One sto se kao tumor sire tkivom duse Sto te nauce da i smrt ima svoje rodjenje I da njena bol ne zaustavlja…

Nastavi čitanje →

Señor

Da sam proljetna rosa u bašti tvog dženneta i da se umivaš mojom ljepotom svakog jutra; Da sam tajna čežnja tvoga srca sa kojom voliš pričati kada ostaneš sam; Makar jedna mala zraka sunca tvoje duše pa da budem tvoje svjetlo u mraku; Da sam obala na kraju tvog okeana pa da me vidiš u…

Nastavi čitanje →

Zimski san

Slabašne niti već mrtvih trakvi kroz koju prolaze prsti ledenog zraka se šutljivo gledaju i u svom svjesnom nestajanju drže svu suštinu svijeta. Sama kao takva, negdje na ovom svijetu sam i ja. Sva ljepota zimskog rosnog jutra je previše teretna za mene. Suze se spotiču tamo negdje oko grla i ne dospijevaju van, neka…

Nastavi čitanje →